"Volio bih da mogu kominicirati sa svim tim stvorenjima i ljudima, osobito u naletima mog alkoholiziranog raspoloženja, nesaglediva misterija magičnog mlijeka koje budemo proniknuli u maštovitoj dubini uma gdje ćemo napokon spoznati da je sve jedno veliko ništa, ali da je zbilja tako ne bi se više brinuli., osim onog trenutka nakon kojeg bi se opet počeli brinuti. Svi mi drhtimo u našim cipelama smrtnosti. Rođeni da bi umrli..."

                                                                                          - Jack Kerouack -

O, noći, što se šuljaš podmuklo

i ulaziš u njen krevet.

koji je samo njen.

Kada odu svi pozvano - nepozvani gosti.

I onda kada odijeva svoju omiljenu pidžamu sa likom

Mickey-a Mouse-a.

I ponovno sniva

na svome jastuku ,

one dječije snove

kakve snivaju sve one djevojčice

koje su morale prerano odrasti...

*****

Stavljam ploču Billie Holiday.

Neka klizi.

i pospremam sve tvoje igračke.

I ružičaste dokoljenke s točkicama u ladicu.

Volim sve što je tvoje.

Pa čak i laži koje mi svakodnevno serviraš.

"Majka mi je bolesna.

I zadržala me kiša."

Kiša, koja besramno pada po nama

i dok ti namače pepeljasto - plavu kosu,

na njoj ostaju malena zrnca zvijezdanih čestica..

*****

Zašto me ostavljaš samoga

u noći kada gusta magla

obavija moje snove

i guta ih poput mojih košmara..

Ja nisam pisac tvoga života.

Nisam ni muškarac bez koga se ne može.

Cvjetići u kosi.

Leptirići u stomaku..

I nepotrebna ljubav za oboje.

Pali anđeo Gabriel

koji čuva tvoje grudi

i tvoje tijelo

od sotonskih ruku

i očiju koje te vrebaju na svakome uglu...

*****

Ljubim te danju.

A želim noću.

Mora da je ta želja izazvana alkoholom.

Ti, što snivaš o sićušnim biserima

sa dna najdubljih oceana

i Swarowski kristalima koje ne dosežeš.

Premalene ruke koje toliko toga žele,

a dobivaju tek samilost..

Ljubav se sastoji

od pogrešno načinjenih koraka

koje načinimo u mraku.

A mržnja.

Mrzim sve ruke koje te dodiruju..

I mrzim sebe što sam toliko slab.

Ponovno počinje kiša.

Laku noć..

http://www.youtube.com/watch?v=zUrfGC0cwKQ

"Kada pišete, osjećate potrebu da katkada uđete u neko drugo stanje. Da biste mogli pronaći novi način slaganja riječi. Shvatio sam da u trijeznom stanju dobro ispravljam što sam napisao. Ali prvu ruku, bolje je pisati pijan. Pijanstvo uklanja sramežljivost. A čašica u tome može pomoći. "

                                                                        - Frederic Beigbeder-

(Adriane, eto ti odgovor na ono zašto nešto započinjemo raditi. S time da bi ti Frederic preporučio svakako vino, ne nikakvu žesticu. ) :-D

Snijeg je u unutrašnjosti.

Grana se naginje prema mome prozoru.

I ulazi sigurno.. Dobro jutro.

Dobrodošla.

To popodnevno sunce.

Taj fini ružičasti preljev

preko blagdanskih kolača.

Preko plastično slastičarskih jabuka.

Tvoja je blaga sukrvica.

Začarani krug od stakla koji ćemo samo noćas razbiti potpeticama.

Sakupiti sve to pa reći:

Ti si...

Preuzimajući tuđi pjesnički način,

imitirajući svoju prvu knjigu.

Sve što su godine izbacile na obalu.

Moji mili, daleki brodovi..

Pa pod utjecajem alkohola, čežnje,

klasične muzike i seksualne potrebe

sakupiti sve to pa reći:

Ti si...

Ljubakanje sa provincijalkom..

Koje je zadržalo od čuvenog sadržaja

svu onu muku.

Oficirske porodične interijere.

Našu djecu.

Strah od umjetnika.

Tvoje izdaje.

Odlazak.

zbogom.

 Ja odlazim ulicom

koju je snijeg doslovno ugušio.

Sakupiti sve to pa reći:

Ti si...

Ti si..

Ti si... Srce moje malo...

                                                                               - Rade Šerbedžija -

"Neću se ubiti jer sam već puno puta umirao"

                                                                             - Frederic Beigbeder -

Kao polomljena, izlizana lutka

što se vuče prašnjavim ulicama u zoru.

Zna da za nju nema mjesta,

u dnevnome rasporedu polu-ludog oficira.

Na polici sanjara.

Sa umreženim snovima.

Sada mnogo znam,

a ne osjećam ništa..

Ležimo i šutimo

kao razbacani posljednji abortusi

u bludnome gradu.

Bez grijeha.

Šapni mi da si neiskvareno moj.

Izbriši sasvim nježno taj žig promiskuiteta.

Bit ću vjerna kuja.

A ti moj smiješan pas..

Malo otrova na već zatrovanoj jabuci..

Noć bez snova.

Duša bez budnih jutra.

pogled kroz dno od čaše.

Zrcale se tvoje oči

u vječnome mraku moga kreveta.

Ovisnost o tragediji.

Kao seksualna potreba.

Silovanje mojih osjećaja.

Iza zidova koji plaču

ne dopiru zla stvorenja ovosvjetska..

Prestani me ubijati tim čudovištima iz ormara. Donjim rubljem koje ne moraš prskati krvlju jer je već dovoljno uzbudljivo. Kreveti kroz koje propadaš u sve dublje i dublje noćne more. Košmari za doručak. Nesanica za večeru. Već sam poludio u samici koju si napravila samo za mene. Ne serviraj mi više te laži da nisi kurva. Prodala si mi svoje srce za jeftin novac. Poljupci su površni, ljubav je ukoričena Nova knjiga koja stoji na polici tvoje privatne trgovine.. Zar toliko vrijedim? 129,90... Hvala ti, draga.

Uzmi modro plavo pero iz moje ladice i njome oslikaj po mome tijelu znakove svojih grijeha. Tako je dobro grepsti po nekome bez duše. Zašto te volim? Zato što te imam. Učini mi uslugu i pojebi se sa svim tim muškim lutkama koje čekaju pred tvojim vratima... Sve su to tlapnje da ćeš mi roditi maleno čudovište koje će sličiti na mene. Spontani pobačaj naših osjećanja.. Crni se predaju crnima. Zar postoji što drugo na ovome prljavom svijetu? Koliko mnogo šminke za takvu ljepotu. Dobro sam prošao uz tebe. Druge su neurotičarke puno teže.. Voliš li moga psa? Je li to dovoljno? Hoćeš li ostati uz moje truplo, uz moje kosti, hoćeš li ljubiti moje hladne usne koje su te grizle? Pusti me sada iz kaveza. Ne mogu više pisati, Misery... Ljudi su poluludi, a ja sam ostao bez inspiracije.. Hoćeš li večeras sa mnom izaći na posljednju večeru?

Ne pokušavaj gledati ludilo

njegovim očima.

Možeš se smijati, ali znaš.

U mračnoj komori,

gdje stvarnost kvari

i ono malo sna..

Sa predoziranim srcem,

osjećaš srodnost koja ističe

tvoj totalni neukus što se tiče dječaka.

Izlomljeni strah u sekvencama.

Kao Ianova znojna bijela košulja.

Pjevam ti da ne misliš više na nas.

I na priče koje dolaze izvana.

Sada smo sigurni.

Tko je preživio rat..

A tko mora napolje iz moždanih rovova.

Pretvaram te u roba mojih zlih namjera.

Treće oko koje ti otvaram.

Tako otrovno istinito.

Psihologija iz Boudoira.

Nakon budnih košmara

i strastveno - paranoičnih snova.

Sasvim mala životinjica,

koja sugestijom preživljava na tvome dlanu.

Dokaži mi da sam još uvijek živa.

"Patiš li još? Znači živa si. A i kad umreš, bit ćeš živa. Svi veliki pjesnici su besmrtni. Nikad te neću zaboraviti. Budim se i liježem s tvojim riječima. Oprosti mi, odavno sam umrla, a o mrtvima sve najbolje.."

                                                                                                  - J.V. -

Kurva je kurva, kažeš,

dok ulaziš sasvim nježno u predjele moga srca.

Djeca nam nisu potrebna

dječače slobodna duha.

Demonu koji proždireš sve fetuse zemaljskoga raja.

Ne znam ni sama.

Nesigurna.

Događa se ponovno.

San u snu.

lucidna stvarnost

i moja potpuna predaja.

Ulaziš kroz prozor.

u novi val mojih sjećanja.

više nisam stidljiva Crvenkapica,

pa ipak ostajem

i gutam tvoje bajke o nepoznatim zemljama.

Tebi ništa nije svetinja.

Patniče, bez pokrića.

Bez krova nad glavom.

Bez domovine i cilja..

Pored tebe, u noći bez zvijezda vodilja

i ja se osjećam kao židovka..

Jedna puzzla viška.

Jedan grob u koji te živoga pokapam.

Jedan humak na kojem želim ostati ležati dovijeka.

Barem da u nečemu budem posljednja.

Produhovljeno tvoja.

Papirnati ždral satkan od tvojih snova.

Što se spustio na tu toplu zemlju.

Da ne odeš od mene u cion.

neshvaćen i sam..