Već dugo mrzim ovaj grad. i u nemogućnosti da negdje odem, ta mržnja iz dana u dan postaje sve veća. Smrdljivi, mali čovječuljci prepuni sebe, vucaraju se uokolo gradom. Tako ponosni što žive u govnima i blatu. bez mogućnosti napredovanja da iz pakla dospiju barem nazad u čistilište. Da je Bukowski živ, tek bi si u ovakvim vremenima presudio hicem u glavu. Istina, nisam ni ja daleko. No sukobljavajući se sam sa sobom svakodnevno iznutra, ne preostaje mi baš puno vremena da razmišljam o tome. Uostalom, o tome se ne razmišlja. To je usud. I dok prstima prelazim po njenome tijelu, mislim na groblje. Na užeglu, vlažnu zemlju koja će prekriti njene grudi. Na crve, koji će zadovoljiti svoju znatiželju i glad na njenoj mekoj, bijeloj koži. Iz razmišljanja me razbudio njezin uzdah. Još jedan vrhunac prije sutra...
***
Hitna pomoć je stigla točno u 21 sat i 30 minuta. Za njega prekasno. Mladi je bolničar psovao zagazivši u lokvu vode ispred zgrade. Isfrustriran zbog narušenog mira koji mu je pružala topla bolnička soba. Vrijeme smrti: 21 sat i 15 minuta. Samo petnaestak minuta prekasno. Sutra će se pojaviti novopečena rodbina i podijeliti starčevu imovinu i snove na jednake dijelove. "Kao da me nikada na svijetu nije bilo.." Već me pomalo strah. Ujutro ću pobacati sve stare fotografije u smeće. To je moje maleno postojanje. A ako ipak to ne učinim, molim vas pokopoajte me zajedno s uspomenama.
***
Ponovno ista prokleta noćna mora. Zatočen u malenoj sobi. Okružen ljudima - zombijima koji neprestano pričaju. njihova se usta otvaraju i zatvaraju takvom brzinom, da moje moždane vijuge to ne uspijevaju kontrolirati. Osjećam kako od toga ludim. Njihovi jezici plaze po mojoj psihi i znam, ako se ne probudim i ja ću postati jedan od njih. bilo je tek 22 sata. Nisam trebao tako rano na počinak. Bacih pogled kroz prozor. Kao što je to moja majka imala naviku činiti noću. Golublji izmet slijevao se niz okno. Kažu da to donosi sreću. Pogledao sam posljednji puta blijedo mrtvačevo lice, a zatim krenuo putem snova. Mala je vjerojatnost za dvije noćne more za redom u jednoj noći..
"molim vas pokopajte me zajedno sa uspomenama"